Ako vam tada pridje neki dječak, ako se smije, ako ima zlatnu kosu, ako ne odgovara kad ga čovjek pita, pogodićete odmah ko je. Budite onda dobri! Ne ostavljajte me tako tužnog: pišite mi brzo da se on vratio...

Gledajte pažljivo ovaj crtež da biste bili sigurni da ćete ga prepoznati, ako jednog dana budete putovali po Africi u pustinji i ako vam se desi da prolazite tuda, preklinjem vas ne žurite se, zastanite malo ispod same zvijezde!

Ovo je za mene najljepši i najtužniji krajolik na svijetu. To je isti krajolik kao i
na predhodnoj strani, ali sam ga ja još jedanput nacrtao da bih vam ga dobro
pokazao. Eto tu se mali princ pojavio na Zemlji, zatim je iščezao.

I nijedna odrasla osoba neće nikada razumjeti da to ima toliko značaja!

Pogledajte nebo. Zapitajte se: Da li je ovca pojela ružu ili nije? I videćete kako
se sve mijenja...

Velika je to tajna. Za vas, koji isto tako volite malog princa, kao i za mene, nije nimalo svejedno da li je negdje, bogzna gdje, jedna ovca koju ne poznajemo, pojela ili nije, jednu ružu...

Ponekad opet kažem sebi: »Katkada je čovjek zaboravan i to je dovoljno!
Jedno veče zaboravio je stakleno zvono, ili se možda jedne noći ovca iskrala
nečujno...« Tada se svi zvončići pretvaraju u suze!...